Treffer: PREMA PRIMJENI AKTA O UMJETNOJ INTELIGENCIJI – REGULACIJA UMJETNE INTELIGENCIJE U EUROPSKOJ UNIJI I POTENCIJALNI UTJECAJ NA KNJIŽNICE.

Purpose/Goals. Libraries are considering the use of artificial intelligence (AI) for recommendations, metadata processing, business process automation, and similar purposes. The large-scale data processing necessary for training AI systems raises questions about personal data protection, copyright, and the potential reinforcement of discriminatory patterns. This paper provides an overview of the applicable legal framework and the obligations that public institutions such as libraries must meet when adopting and using artificial intelligence technologies. Approach/Methodology/Design. A standard legal research methodology was applied, which includes an analysis of relevant regulations and identification of the key normative elements for ensuring compliance of AI use with EU requirements. Findings. Libraries as deployers of AI systems need to record and categorize the AI tools employed, determine their risk level, adapt contracts with vendors, inform users, and ensure secure data management and transparency of algorithmic recommendations. The General Data Protection Regulation establishes data protection principles such as minimization and transparency, as well as data subject rights such as the right of access, rectification, and erasure. Meanwhile, the Artificial Intelligence Act introduces a risk-based categorization of systems and obligations to inform users when interacting with AI. High-risk systems require strict oversight, fundamental rights impact assessments, and human supervision of algorithmic decisions, while lower-risk systems are subject to lighter obligations. Social Implications. Machine learning, often referred to as artificial intelligence (AI), is a significant catalyst for the digitalization of public sector institutions, as it enables the automation of routine tasks and the provision of personalized services. Librarians require both an overview of potential AI use and an understanding of the associated risks, as well as of the legal obligations. Although AI offers considerable benefits, responsible use requires careful alignment with the emerging legal framework. Originality/Value. The originality of this paper lies in its focus on the legal aspects of AI application in libraries—a field that remains underexplored in the existing information science literature. Unlike most studies that concentrate on technological and organizational dimensions, this paper analyzes the legal challenges and issues arising from the use of AI in library services, including personal data protection and liability for AI systems. [ABSTRACT FROM AUTHOR]

Cilj. U knjižnicama se razmatra upotreba umjetne inteligencije za preporuke, obradu metapodataka, automatizaciju poslovanja i slično. Masovna obrada podataka nužna za treniranje sustava umjetne inteligencije otvara pitanja zaštite osobnih podataka, autorskog prava i mogućeg jačanja diskriminatornih obrazaca. Ovim radom autori daju pregled primjenjivog pravnog okvira i obveza koje se odnose na javne ustanove poput knjižnica u pogledu uvođenja i primjene tehnologija umjetne inteligencije. Pristup/metodologija/dizajn. Korištena je standardna pravna metodologija koja uključuje analizu primjenjivih propisa i utvrđivanje ključnih normativnih elemenata usklađenosti korištenja umjetne inteligencije sa zahtjevima EU-a. Rezultati. Knjižnice kao subjekt koji uvodi sustave umjetne inteligencije u upotrebu trebaju evidentirati i kategorizirati korištene alate umjetne inteligencije, utvrditi razinu rizika, prilagoditi ugovore s dobavljačima, informirati korisnike, osigurati sigurno upravljanje podacima i transparentnost algoritamskih preporuka. Opća uredba o zaštiti podataka propisuje načela zaštite podataka poput minimizacije i transparentnosti te prava ispitanika poput prava na pristup, ispravak i brisanje podataka, dok Akt o umjetnoj inteligenciji uvodi kategorizaciju sustava prema razini rizika i obveze informiranja korisnika o komunikaciji s umjetnom inteligencijom. Visokorizični sustavi zahtijevaju strogi nadzor, procjenu učinka na temeljna prava i ljudski nadzor nad odlukama algoritma, dok sustavi niže razine rizika podliježu blažem režimu obveza. Društveni značaj. Strojno učenje, često zvano umjetna inteligencija, značajan je katalizator digitalizacije poslovnih procesa ustanova javnog sektora jer omogućuje automatizaciju rutinskih zadataka i personalizirane usluge. Knjižničarima je potreban pregled moguće primjene umjetne inteligencije, ali i uvid u rizike korištenja kao i zakonske obveze. Iako umjetna inteligencija nudi znatne prednosti, odgovorna primjena zahtijeva pažljivo usklađivanje s novim pravnim okvirom. Originalnost/vrijednost. Originalnost ovog rada očituje se u njegovu usmjerenju na pravne aspekte primjene umjetne inteligencije u knjižnicama – područje koje je u postojećoj literaturi informacijskih znanosti još uvijek nedovoljno istraženo. Za razliku od većine radova koji se fokusiraju na tehnološke i organizacijske aspekte, ovaj rad analizira pravne izazove i pitanja koja proizlaze iz korištenja umjetne inteligencije u knjižničnim uslugama, uključujući zaštitu osobnih podataka i odgovornost za sustave umjetne inteligencije. Time rad doprinosi razvoju pravnog okvira potrebnog za sigurnu i odgovornu integraciju umjetne inteligencije u djelatnost knjižnica. [ABSTRACT FROM AUTHOR]